UTG Vodnik u dnevniku Delo

Nedostatak zaštitnih sredstava ublažavaju i tvrtke s proizvodnjom u Sloveniji. FOTO: Leon Vidic/Delo

Slovenija na početku godine još nije imala domaću proizvodnju zaštitnih maski, zbog čega smo ih uvozili iz inozemstva, a cijene su podivljale. Trenutačno u nas postoji više proizvođača zaštitnih maski, a odzivi na njihove proizvode su izvrsni. Proizvode ih u različitim krajevima zemlje, a prodaju kako doma tako i u inozemstvu. Kupci su ponajprije tvrtke, fakulteti i neke državne ustanove, a prodaja bi mogla biti još bolja kada bi državni natječaji bili životniji, ističu proizvođači. Na razini države tako unatoč uspješnoj domaćoj proizvodnji ostajemo ovisni o inozemstvu.

Tvrtka Matima je u ožujku u Postojni pokrenula proizvodnju kirurških zaštitnih maski i jedan je od četiriju proizvođača maski u Sloveniji. Zapošljava 30 ljudi, od toga 12 u proizvodnji. Prema riječima direktora Boruta Dolenca iskustva s proizvodnjom i prodajom su dobra, a dobri su i odzivi kupaca i ljekarni. Potonje su u prošlosti već imale problema s kvalitetom maski.

Certifikati i kvazicertifikati

Postojnski proizvođač zaštitnih maski većinom ih prodaje u Sloveniji, gdje su glavni kupci tvrtke, privatne škole, fakulteti i neke državne ustanove. Dolenc kaže da imaju nekoliko kupaca iz inozemstva, a aktivna je i web-trgovina u kojoj maske mogu kupovati fizičke osobe. Matima za sada proizvodi maske tipa 2, a uskoro očekuju certifikat najviše razine zaštite tipa 2R, kod kojeg materijal zadržava 99,22 posto bakterija. Maske tipa 2 proizvodi i obiteljska tvrtka UTG Vodnik iz Domžala, koja je certifikat dobila u kolovozu ove godine. Direktor tvrtke Uroš Vodnik kaže da se proizvodnja u cijelosti odvija u Sloveniji, a proizvodnja osobne zaštitne opreme ionako je osnovna djelatnost tvrtke već četiri desetljeća.

Certifikatom najviše zaštite već se može pohvaliti kranjska tvrtka Le-Tehnika. Njezin većinski vlasnik Drago Lemut kaže da dnevno mogu proizvesti nešto više od 30.000 maski, a proizvodnju u kratkom roku mogu i udvostručiti. I Le-Tehnika maske pretežno prodaje u Sloveniji, a u trenutačnim prilikama već bilježi povećanu potražnju.

Ishođenje certifikata traje nekoliko mjeseci, a certifikat je potvrda da maska doista pruža zaštitu. Dolenc naglašava da je tržište od ožujka preplavljeno periućim maskama koje nemaju ni certifikate ni potvrdu o zaštiti. „Isto vrijedi za domaće izrađene maske, koje su obično jednoslojne i kao takve nikoga ne štite. Ljudi se s njima izlažu kontaktima uvjereni da su zaštićeni, no čine štetu sebi i drugima“, upozorava Dolenc. Lemut pak upozorava i na maske s kvazicertifikatima, koje također ne nude zaštitu.

Maske je u travnju počela proizvoditi i prekomurska tvrtka ME5, koja odobrenje certifikata tipa 2 očekuje u idućim tjednima. Njezin direktor Danijel Faršang kaže da prodaja uporno raste cijele godine, a za razliku od preostalih dvaju proizvođača, Prekmurci više od 90 posto maski prodaju u inozemstvo. „Većina naših prodajnih kanala uspostavljena je s tvrtkama iz inozemstva, ponajprije iz trećih zemalja. Inače bismo radije prodavali u Sloveniji i doprinijeli samoopskrbi države, o kojoj za sada nema ni traga ni glasa“, kaže Faršang.

Opskrba pomoću stranih proizvođača

O samoopskrbi europskih država mnogo se govorilo tijekom proljetnog vala zaraze, kada je posvuda u Europi nedostajalo zaštitne opreme. Sada se čini da ta tema više nije aktualna. Unatoč funkcionalnoj domaćoj proizvodnji, kandidirati se na natječajima za robne zalihe gotovo je nemoguće, upozoravaju domaći proizvođači zaštitne opreme. Na posljednjem natječaju za robne zalihe maske su državi na otkup bile ponuđene po 0,44 eura, pri čemu Dolenc ističe da za takvu cijenu slovenske tvrtke ne mogu nabaviti ni robu za izradu maske, a kamoli prodavati gotov proizvod.

I Drago Lemut upozorava da se država pokazuje kao slaba potpora domaćoj proizvodnji, jer je većina zaštitnih maski uvezena iz Kine. Cijene na državnim natječajima sada su toliko niske da mogu sudjelovati samo tvrtke iz istočnih zemalja, upozorava i Uroš Vodnik, kojeg brine nedostatak nadzora nad stvarnim certifikatima. „Iznenađuju me izrazito niske cijene maski koje bi navodno trebale imati sve potrebne certifikate. Pritom se pitam tko uopće nadzire valjanost tih certifikata“, kaže Vodnik.

Slovenski proizvođači u pogledu strane konkurencije ipak naglašavaju da njihovi proizvodi mogu izrazito konkurirati na području kvalitete. Dolenc stoga ističe: „Naš je cilj ponajprije osigurati kvalitetne maske, od elastika do filtara. Stječemo međunarodne certifikate zaštite, čime podižemo dodanu vrijednost proizvoda, no na natječajima, ali i na tržištu, gleda se uglavnom cijena. Za sada na području samoopskrbe na državnoj razini nije učinjeno ništa; natječaji funkcioniraju samo po principu: tko je jeftiniji, taj melje.“

Tiskanje zaštitnih vizira

U prvom je valu nedostatak zaštitne opreme bio toliki da su je izrađivale i tvrtke koje se inače time uopće ne bave. Takva je priča Tiskare Petrič, koja je u ožujku i travnju izradila nekoliko tisuća komada zaštitnih vizira, a zbog velike potražnje ih izrađuje i danas. „Putem weba smo saznali da si zaposlenici u bolnici Trbovlje sami izrađuju zaštitne vizire, a njih na proljeće jednostavno nije bilo moguće nabaviti. Mi se bavimo UV-tehnologijom, imamo iskustva i s tiskanom plastikom, pa smo pokušali s oblikovanjem vizira i uspjelo je. Bolnici Trbovlje donirali smo stotinu vizira, a ubrzo nakon toga stigli su prvi upiti. Na kraju smo vizire izvozili i u okolne zemlje, do ovog trenutka prodali smo ih više od 20.000“, opisuje početak proizvodnje direktor tiskare Pino Petrič. U posljednjim se tjednima potražnja nakon ljetnog pada ponovno povećala, kaže Petrič, a među glavnim kupcima i dalje su razni zavodi, domovi zdravlja i domovi za starije.

Dok maski i vizira jako nedostaje, prilike na području dezinfekcijskih sredstava uvijek su stabilne, tvrdi izvršni direktor najvećeg slovenskog proizvođača medicinskih dezinficijensa Kimi Zoran Jerala. Kaže da su svoje pogone povećali već u veljači jer su krizu očekivali, a nešto više prometa imaju i ovaj mjesec. Da zaštitne opreme nije počelo nedostajati pobrinuo se i ured za kemikalije, koji je izdao dopuštenje za uporabu približno 150 proizvoda za dezinfekciju na bazi alkohola. Time je tržište popunjeno proizvodima koji omogućuju samo osnovnu dezinfekciju, bez zahtjevnijih testova, pa nestašice nema.

Izvorni članak u web-izdanju lista Delo možete pročitati OVDJE.